U Gruziji u gorju Kavkaz, ispod vrha Užba, pronađena su mumificirana tijela. Pretpostavlja da su dva tijela hrvatskih alpinista Nenada Čulića i Viktora Tabakovića koji su nestalih u nesreći 27. srpnja 1974. godine.

U utorak 17.07.2012.  u Gruziji u gorju Kavkaz, na donjem dijelu ledenjaka ispod vrha Užba, pronađena su tri mumificirana tijela. Pretpostavlja da su dva tijela hrvatskih alpinista Nenada Čulića i Viktora Tabakovića koji su nestalih u nesreći 27. srpnja 1974. godine. Oni su bili članovi tadašne jugoslavenske ekspedicije u kojoj su poginula i dvojica njihovih kolega – Ante Bedalov i Urso Vrdoljak koji su pronađeni umalo nakon nesreće. Ovo je dosad najveća nesreća hrvatskih alpinista u kojoj su poginuli alpinisti i gorski spašavatelji Ante Bedalov, Nenad Čulić, Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su obješena na užetu u stijeni odmah nakon nesreće, dok su Nenad Čulić i Viktor Tabaković nestali u ledenoj lavini koja ih je zbog naglog pogoršanja vremena zbrisala sa stijene Križa Užbe.

Kavkaški ledenjak 38 godina je skrivao tajnu nestanka Čulića i Tabakovića sve dok prije 10-ak mjeseci jedna češka grupa nije uočila jedno tijelo za koje se pretpostavljalo da bi moglo pripadati nekome od dvojice nestalih Hrvata.

Četveročlana ekspedicija HGSS i Hrvatskog planinarskog saveza koja je u petak otišla u Gruziju brzo je uspjela locirati tijela. Kraj jednog tijela pronađena je i službena značka gorskog spašavatelja HGSS-a, no zbog korozije nije moguće ustvrditi broj značke. Iz toga se može pretpostaviti da bi barem jedno tijelo moglo pripadati stradalim hrvatskim alpinistima i gorskim spašavateljima Nenadu Čuliću i Viktoru Tabakoviću. Jesu li konačno pronađeni ostaci naših kolega i prijatelja pokazati će tek DNA analiza. Ekspedicija je pretražila sve što je bilo vidljivo na ogromnom prostoru ledenjaka. Pred ekspedicijom je problem kako tri tijela spustiti u dolinu po vrlo teškom terenu, poglavito niz 600 metarski ledopad na kraju ledenjaka. Naši pripadnici alpinisti i gorski spašavatelji, Darko Berljak, vođa ekspedicije, Edin Alikalfić, Hrvoje Kamenjarin i Dražen Pezer za sada vjeruju da će u tome uspjeti, mada će za to trebati i alpinističkih i organizatorskih sposobnosti. Zanimljivo je da u potražnu ekipu nije ukljućen vođa tadašnje ekspedicije Vladimir Mesarić koji je također gorski spašavatelj.

Sva četvorica poginulih hrvatskih alpinista, iako mladi, bili su u to doba među vodećim snagama jugoslovenskog alpinizma. Splićanin Nenad Čulić (rođ. 1949.), bio je pročelnik alpinističkog odsjeka HPD Mosor, izveo je između ostalog, odličan prvenstveni uspon u južnoj stijeni, do tada neosvojenog, vrha Ingosfijelda i vodio je vrlo uspješnu 1. splitsku alpinističku ekspediciju na Spitzbergen. Vitkor Tabaković (1948.) u to je doba bio pročelnik zagrebačkog alpinističkog odsjeka u Planinarskom društvu Velebit i jedan od najboljih hrvatskih penjača u ledu. Ispenjao je veliki broj zahtjevnih alpinističkih smjerova u Hrvatskoj, slovenskim alpama i centralnim alpama, baš kao i najmlađi u ekipi, talentirani alpinist Ante Bedalov (rođ. 1952. u Šibeniku). Urso Vrdoljak (1942.) rođen je u Mostaru odakle se preselio u Zagreb gdje se školovao i zaposlio. Neko je vrijeme obnašao dužnost pročelnika Komisije za alpinizam PSH. Sva četvorica su bili članovi GSS-a.