Nanga Parbat – Himalaja

14.07.2011. - Stipe Božić

14.07.2011. odlazim u Pakistan, ja sam član Slovenske ekspedicije na Nanga Parbat (8125m). Stijena Diamir.

Cilj ekspedicije je preko Diamir stijene na vrh

Nanga Parbat (Urdu: نانگا پربت), je planina u Pakistanu, u lancu Himalaje. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i s 8126 metara nadmorske visine, deveta najviša planina na svijetu. Poznata također i kao “planina ubojica”, smatra se trećom najpogibeljnijom planinom za alpinističke uspone nakon Annapurne i K2. Iako se danas u odnosu na polovicu 20. stoljeća broj penjačkih nesreća znatno smanjio, još uvijek se radi o izvanredno teškom usponu. Nanga Parbat je ogroman i impresivan vrh koji dominira nad okolnim krajevima.

Pokušaji osvajanja Nanga Parbata započeli su vrlo rano. Već 1895. Albert Mummery je predvodio ekspediciju koja je dostigla 7000 m u stijeni Diamir, ali potom je zajedno s dvojicom Gurkha poginuo pri usponu na Rakhiot. 1930-ih nižu se njemačke ekspedicije: Prvu je 1932. predvodio Willy Merkl. Slijedeća 1934., završila se tragično s pogibijom tri alpinista i šest Šerpa. Slična sudbina pratila je i ekspediciju 1937., predvođenu Karlom Wienom, kada lavina zatrpala logor IV zajedno s sedam alpinista i devet Šerpa. Ekspediciju 1938. spriječilo je loše vrijeme, dok je 1939. Heinrich Harrer započeo početno izviđanje, ali izbijanje drugog svjetskog rata spriječilo je daljnje aktivnosti, te je i sam Harrer bio zatočen u logoru u Indiji.

Prvo osvajanje
Nanga Parbat je prvi osvojio austrijski alpinist Hermann Buhl 3. srpnja 1953., kao član austrijsko-njemačke ekspedicije koju je predvodio Karl Maria Herrligkoffer, po litici Rakhiot na sjeveroistoku. Uspon na vrh bio je vrlo težak: Buhl je nastavio sam nakon što su se ostali penjači odustali, te je na vrh stigao u 17:00 po lokalnom vremenu jer je uspon bio teži i duži od očekivanoga. Silazak je bio također usporen nakon gubitka dereze, te radi silaska mraka bio prisiljen prenoćiti u stojećem položaju na uskoj izbočini. Vratio se u logor idućeg dana u 19:00, 40 sati nakon polaska. Buhl je bio prvi alpinist koji je ostvario samostalni uspon na vrh iznad 8000 metara i bez kisika.

Drugi uspon postigla je 1962. njemačka ekipa u sastavu Toni Kinshofer, Sigfried Löw i Anderl Mannhardt. Tada je uspon ostvaren po rubnom dijelu litice Diamir, izbjegavavši sredinu koja je sklona lavinama. Taj put danas se smatra standardnim putem uspona.. 1970. Reinhold i Günther Messner prvi su osvojili vrh usponom preko zahtjevne južne Rupalske stijene, ali pri silasku tada još neistraženom stranom Diamir, Günther Messner je poginuo pod lavinom. Reinhold Messner se na Nanga Parbat vratio 1978., i obavio prvi solo uspon na vrh iznad 8000 metara. 1984., Lilliane Barrard zajedno sa svojim suprugom Mauriceom Barrardom, postala je prva žena na vrhu te planine. 2005., nakon jednotjednog uspona, američki alpinisti Steve House i Vince Anderson izveli su uspon novim smjerom preko Rupalske stijene. Preduhitrili su Tomaža Humara koji je te sezone ostao zarobljen u stijeni. Humara su s visine 6400 metara helikopterom spasili pakistanski piloti.