“Uspinjemo se iz Pakhdinga prema Namče Bazaru, glavnom mjestu u dolini Khumbu, kuda se stiže do podnožja najviše planine na svijetu. S jednog grebena ugledah Čomolungmu, Majku božicu Zemlje, Planinu koju ptica preletjeti ne može. Član sam međunarodne ekspedicije koja se namjerava popeti na djevičanski, 6017 metara visoki vrh Phari Lapča kojeg su nepalske vlasti upravo otvorile za uspone. U ekspediciji ima i Japanaca, Brazilaca, Rumunja i Rusa, sveukupno nas 25, a hranu i opremu do baznog logora iznad sela Mačherma nosi 45 nosača iz plemena Gurunga i Raja.

Stižemo do seoca Mačherma, koje se nalazi na 4410 metara nadmorske visine. Ovdje je 1974. godine viđen snježni čovjek – jeti. Prema svjedočenju očevidaca jeti je blizu Mačherma ubio 3 jaka, himalajska goveda, i napao jednu ženu, što je bilo izazvalo paniku među šerpama iz Khumbua. Jakovi su vjerojatno najuniverzalnije životinje na svijetu. Jak može nositi tovare po gotovo svim planinskim stazama, njegovo meso je slasno, mlijeko je također dobro, a sir vrlo ukusan i hranjiv, od njegove dlake plete se odjeća, a od rogova i papaka izrađuju ukrasi. Ima samo jednu manu, ne može živjeti ispod nadmorske visine od 4000 metara.

Odlučeno je da prema vrhu krenu hrvatski, slovenski, nepalski i ruski alpinisti. Ovaj vrh, kao i većina himalajskih gorostasa, nije nimalo lak, i trebalo je upotrijebiti svu vještinu stečenu na ranijim visokogorskim pohodima kako bismo se kretali željenom brzinom. Vrijeme nas nije mazilo, gusti oblaci iz doline dizali su se naglo i skrivali pogled na gornje dijelove planine. Počeo je padati i snijeg, ali vjetar nije bio prejak pa smo nastavili po vrlo strmom, kao nož oštrom, zaleđenom grebenu. Konačno zabadam šiljke svojih dereza na sami vrh vrlo strmog himalajskog stošca na kojeg prije nas nitko nikada nije ugazio. Sretan sam. Zahvaća me euforija prvopristupnika, ali ubrzo spoznajem da moram biti vrlo oprezan, jer ovaj naš uspon na vrh samo je pola puta, a put prema dolje mnogo je opasniji. Uz mene su na vrhu moj sin Joško, zatim Vladimir Mesarić, Slovenci Viki Grošelj i Rafko Vodišek te Šerpa Wongchook. Uskoro na vrh stižu i Rusi; Isrofil Ašurli, Vladimir Šatajev i Valentin Grakovič, zatim i Nepalci Pramod Šrestha, Dineš Devkota i Siddhartha Lama. Uskoro moramo silaziti, jer po vjerovanjima Šerpa vrhovi su Himalaja rezervirani samo za bogove. Rumunjima sutradan vrijeme nije bilo naklonjeno, vratili su se s pola puta prema vrhu. Japanci nisu ni pokušali, ali brazilski se penjački par (Marcelo Rey Belo i Juliana N. Bechara Belo) ipak domogao vrha.

27. svibanja letimo malim avionom iz podnožja Himalaja u Kathmandu, glavni grad Kraljevine Nepal. Začuđujuće, u našu je čast, zbog uspona na dotad neosvojeni vrh, priređen veliki doček. Prema starom običaju posipali su nas cvjetnim prahom i objesili nam vijence cvijeća oko vrata.”
Stipe Božić
23.01.’04 Izvor : National Geographic
National Geographic