Ovo je moj približno dvadeseti put u Hamalajama.
Ovaj put pratim Tomaža Humara na njegovom usponu kroz jednu od najizazovnijih
stijena svijeta. Riječ je o istočnoj stijeni Jannua čiji Istočni vrh je još neosvojen.
Stijenu su uglavnom, Slovenski penjači, od 1991. godine pokušali ispenjati 7 puta
ali nikome to nije pošlo za rukom. Već na pristupu Jannuu poginula su trojica
Slovenaca.
S pravom se može kazati kako je ova stijena Himalajski problem broj 1.
Moja uloga u ovoj ekspediciji bit će slična onoj pri Tomažovom usponu
južnom stijenom Dhaulagirija: Pomoći ću mu pri aklimatizaciji i pokušat ću napraviti
dobru filmsku priču o ovom usponu. Bit ću također, putem satelita i interneta povezan
s medijima koje ću izvješćivati o tijeku uspona.
Helikopterom smo 04.10. sletjeli u mjesto Tseram odakle smo yakovima opremu
prebacili do Ramzea. To je planina gdje domaćini pasu jakove i ovce. Odatle
smo s 30 nosača u 2 dana opremu prebacili na 5000 met. na ledenjak Yalung
koji je zapravo podnozje Kangchenjunge (treće po visini planine svijeta) i
Istočnog Jannua.
Medjutim kada se danas vrijeme popravilo vidjeli smo da su nam nosači tovare
donjeli prenisko, zato danas i sutra cijelu bazu, znaci svu oprenu, hranu i
šatore nosimo jedan kilometar blize Jannuu. Koliko vidimo stijena se
posljednjih godina, zbog promjena u snježnim padalinama, izmjenila i to na
slabije. Ja sam je prvi put vidio 1991. kada sam se s Slovenskom
ekspedicijom penjao na Kangchenjungu. Sada mi se čini mnogo opasnija.
Uglavnom sutra slijedi preseljenje. Zatim aklimatizacija na jednom od
okolnih vrhova i naravno studiranje prave crte uspona.
Jucer je konačno postavljen bazni tabor.
Iamli smo i posvećenje (Puja), koje je vodio jedan lama koji je ovuda
prolazio prema Indiijskom baznom logoru pod Kangchenjungom. Inače Indijci su
se prekjučer poeli na Kangchenjungu 8586 m. Na vrhu je bilo Indijaca inače
članova Indijske Vojne ekspedicije.
Puja ili posvećenje je važan događaj svake ekspedicije. Prema lokalnim
Budističkim vjerovanjima svatko tko uđe u carstvo bogova koji stanuju na
himalajskim vrhovima mora se pomoliti kako bi dobio milost bogova. Jannu ili
Kumbakarna (Spavajuća Boginja) jedan je od najsvetijih himalajskih vrhova
zato smo s zanimanjem pratili obred Puja. Domaćini Šerpe su najprije
sagradili mali Chorten (oltar) od kojeg su u četiri pravca razvili mnoštvo
raznobojnij molitvenih zastavica. Na svakoj od zastavica je ispisana molitva
koju raznosi vjetra lepršajući je. U sredini Chortena se pali mirisno lišće
a dim koji se iz toga diže Bogu je ugodan. Oko Chortena se stavi razne hrane
i pića koje ima ulogu žrtvovanja. Pri kraju molitve svi bacamo zrnca riže u
zrak kao dar Bogovima. Na kraju se svi goste hranom i pićem koja je tom
prilikom bila posvećena.
Nakon Puje krerće s Tomažem prema lijevom dijelu Jannua. Cilj nam je
istražiti put za povratak. Svaki iskusni penjač će posvetiti veliku pažnju
povratku. Prelazimo Yalung ledenjak i dolazimo pod 300 metara okomitu
stijenu koja nudi najsigurniji silaz a možda i pristup Istočnom Jannu.
Naš kuhar Yagat nas prati do ulaza u stijenu. Tomaž pronalazi put
vertikalnim granitnim pločama čije su pukotine obrasle travom. Jedini način
penjanja tim klizavim strminama je uz pomoć cepina. Pri kraju dana, nakon
vrlo neizvjesnog i napornog penjanja uspjeli smo se popeti na rub stijene i
fiksirati užad koja će nam olakšati ponovno istraživanje pristupa i silaza.
Pozdrav iz baznog logora pod Spavajućom Boginjom.
Više na stranicama www.humar.com

SB