Mjesto gdje nema istoka, ni zapada, ni sjevera. Kud god se okreneš, samo je jug. Mjesto na vrhu svijeta, ali usred oceana. Sjeverni pol. Iako je najsjevernija točka našeg planeta davno, na razne načine osvojena, i danas je izazov vrijedan pažnje. Sretan sam što mi se pružila prilika prihvatiti taj izazov i prvi put zabosti Hrvatsku zastavu na Sjevernom polu. A vjerujte, to nije nimalo lako. Radi usporedbe: dosad se više ljudi popelo na Mount Everest nego što ih je do Sjevernog pola stiglo pješice. Ni Tirolac Reinhold Messner, kojeg smatraju najuspješnijim alpinistom svih vremena, nije uspio stići do Pola. Nakon što je, prije 3 godine, kroz pukotinu u ledu upao u more, odustao je. Mislim da znam i zašto. Jednom mi je priznao kako ne zna plivati!
700 kilometara oko Sjevernog pola Arktički je ocean, zaleđen tijekom cijele godine. U zimskim mjesecima led potpuno okuje sjeverne obale euroazijskoga i američkog kontinenta. Svejedno je to surovo područje odavno izazivalo znatiželju raznih istraživača.

Dani su nalikovali jedan drugom: 10 do 12 sati hodanja, podizanje logora, spremanje hrane, spavanje i ponovni polazak na put prema horizontu koji se stalno činio istim. Svuda oko nas samo led, i plavo nebo na kojem je danonoćno kružilo nisko sunce. Ekspedicija ipak nije bila potpuno odsječena od svijeta. Imali smo 2 satelitska telefona Iridium, kojima smo se uz pomoć satelita mogli javljati bazi Borneo i, dakako, svojim kućama.
Sve češće pogledavanje u brojke GPS-a govorilo je kako smo vrlo blizu Sjevernog pola. Konačno, posljednjeg dana, dok snimam naoko smeteno hodanje prijatelja s GPS-om u rukama, Christian diže ruke uvis.
– Sjeverni pol! – viče