Broj smrtno stradalih jei 11 Continue reading “Velika nesreća na K2” →

Stipi nagrada Camera Extrem za naročita dostignuća u promociji istraživanja nepoznatih dijelova svijeta. Continue reading “Nagrada CAMERA EXTREM” →

Kako saznajem Tomaž se popeo južnom stijenom na vrh Annapurne (8091m).

Na vrhu je po riječima Ang Cheringa, vlasnika treking agencije ASIAN TREKING, bio 28 Oct 2007. Kako saznajem popeo se najvjerojatnije novim smjero u lijevom djelu stijene i to za 4 dana. Spustio se istim smjerom.

Ovo je fantastičan povratak Tomaža nakon neprilike u južnoj stijeni Nanga Parbata kad ga je s visine 6400 metara spasio helikopter pakistanske vojske.

S Humarom sam sudjelovao na nekoliko himalajskih ekspedicija na kojima je postigao uspjehe koji su ga svrstali u sam vrh svjetskog alpinizma.

I S K R E N A  Č E S T I T K A

Stipe i Tomaž u stijeni Jannua, jesen 2004.

Dramatična akcija spašavanja teško ozlijeđenih vatrogasaca s otoka Kornat najteža je u kojoj sam sudjelovao. Od operativnog dežurstva Zrakoplovne baze Divulje dobili smo dojavu o požaru na Kornatima te potrebi helikopterske evakuacije ljudi koji su se nalazili na tom području. Odmah su mobilizirane ekipe iz Splita i Zadra. Početne informacije su bile šture, nije se znao broj ozlijeđenih ni njihov položaj, a posebno ništa nije ukazivalo na razmjere i ozbiljnost situacije na terenu. Tek po dolasku na teren postalo je bjelodano da se radi o velikoj tragediji. Iz lebdećeg helikoptera na mjesto nesreće spušteni smo ja i kolega spašavatelj Mladen Mužinić. Srđan Vrsalović je ostao u letjelici i kordinirao rad s posadom. Prvo smo na nosilima i s pojasevima podigli trojicu opečenih vatrogasaca a u slijedećih sat i pol preostalu petoricu unesrećenih. Vrijeme nam nije išlo na ruku, puhao je sanažan vjetar što je ometalo pozicioniranje letjelice. Do noći smo evakuirali sve ugrožene s opožarenog terena.
sb

Joško Božić poginuo u prometnoj nesreći kod Makarske. Tri dana nakon nesreće ozljedama podlegla i njegova supruga Ana.

vidi:
www.jutarnji.hr
http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=19839&context=naslovnica&web_page_id=main_page

Joško zagledan u djevičanski krajobraz Sahare, nekoliko mjeseci prije smrti.
sb

7 skakača (base jumpers) skočili u Crveno jezero kod Imotskog.
HRT o grupi skakača radi dokumentarni film. Valje napomenuti da “baseri” u nijednoj zemlji vlastima nisu omiljeni, iako skaču na vlastitu odgovornos i pri tome ne ugrpžavaju ostale.
U našem zakonu nigdje izričito ne piše da je base jumping zabranjen, ali izgleda mi da ono što nije zakonom predviđeno zabramjeno je.
Mnogi gledatelji su uz skokove gledali i smeće na površini Crvenog jezera. Automobilska guma i uginula svinja još plutaju a “baseri” su zaradili prekršajne prijave.
Pročitaj više na stranicama: www.jutarnji.hr

Arktik je područje oko Sjevernog pola Zemlje. Zbog rijetke naselenosti spada u najsurovija i najpustija područja na Zemlji. Sibir čini veliki dio te pustoši.

Zabačeno i negostoljubivo područje Sibira služilo je kao mjesto izgona političkih protivnika i prijestupnika. Na strašan glas došao je Sibir s pojavom Solženjicinove knjige Arhipelag GULAG kad se saznalo o svim užasima zatvora i kažnjeničkih logora stvorenih za vrijeme Staljinove strahovlade. Tek s raspadom Sovjetskog Saveza prestale su deportacije u ta područja. Od 1920-ih godina pojačava se industrijski razvoj Sibira, što je učvrstilo strukturu stanovništva u doseljeničku korist.

Starosjedilačko stanovništvo sibirskog sjevera i ruskog Dalekog istoka sastoji se od naroda altajske i uralske jezične porodice i drugih naroda. Veći su narodi Tuvinci, Burjati, Hakasi, Jakuti i Altajci. Manje etničke zajednice koje nemaju svoje federalne republike među ostalima su Čukči, Evenki, Korjaci, Nenci, Hanti, Mansi i Jukagiri. Za vrijeme Sovjetskog Saveza većina je starosjedilaca, koji su oduvijek bili nomadi, bila prisiljena na trajno naseljavanje i kolektivizaciju u sovhoze.

Putujem s ekipom HRTa vlakom od St. Peterburga do Murmanska. Putovanje traje 26 sati a krajolik je pod snijegom kojeg obasjava olovno svivo svjetlo. U murmansku nam doček priređuje KGB. trojica agenata nas privode u policijsku stanicu radi ispitivanja. Puštaju nas nakon što su saznali da smo televizijska a ne špijunska ekipa.

Iz Murmanska se sutradan automobilom prebacujemo u Lovozero kojeg si izgradili Staljinovi kažnjenici. Ovdje je svojedobno Staljin smjestio pripadnike naroda Sami i Komi koji su do tada slobodno živjeli u tajgi i tundri čuvajući mnogobrojna stada sjevernih jelena. Betonski stambeni blokovi Lovozera koje su podigli tadašnji, uglavnom politički, zatvorenici nisu bili po volji slobodoljubivih naroda koji su živjeli sa svojim stadima. Bilo je i pobuna ali to je tadašnja vlast brzo u krvi ugušila.

Od Lovozera se prema sjeveru poluotoka proteže tajga koja se uskoro  pretvara u surovu tundru što je više od pola godine pokrivena snijegom i ledom. Prava pustinja u kojoj naizgled nikakvog života nema, ali samo naizgled…

sb

Sahara,   najveća pustinja svijeta, surova nepregledna pustoš što se prostire na više od 9 milijuna četvornih kilometra što je malo manje od površine Sjedinjenih Američkih država. Ekipa Znanstveno obrazovnog programa HRT-a putuje od obale sredozemnog mora uz libijsko-alžirsku granicu do nekadašnje oaze i raskrsnice karavanskih putova, Gadhamesa. Ovaj zanimljivi grad je radi nesnosne vrućine koja ljeti tim podrućjem vlada ukopan u zemlju. Šetali smo se uzduž bezbrojnih tijesnih ulica koje su sada puste. Grad je napušten jer je presušio obližnji izvor. Svejedno nekoliko obitelji još u njemu žive i pokazuju nam tradicionalne stanove pod zemljom. Nakon Gadhamesa putujemo gotovo 500 kilometra na jug kroz najokrutniju pustoš na svijetu. Samo pijesak a nepregledne dine steru se koliko oko seže. Konačno stižemo u samo srce Sahare. Terenske automobile zamjenjuju deve s kojima stižemo u vjerojatno najpustije mjesto na svijetu, gorje Acacus. Vodiči su nam Tuarezi pustinjski nomadi koji pokrivaju lica velovima indigo boje. Nenadmašni su poznavaoci pustinje a njihove deve su vrlo poslušne tako da bez problema stižemo do najskrovitiji mjesta gdje se krije tajna Sahare.

Teško je danas zamisliti da je ova pustoš nekoć bila plodna. Sudeći prema drevnim crtežima, od kojih su neki stari i do 12000 godina, Sahara je bila prepuna plodnih pašnjaka s mnogobrojnim rijekama i jezerima. Ovuda su se šetali slonovi žirafe, bivoli i ostale vrste životinja. S nekih slika u udubljenjima i pećinama iščitava se povijest minulih civilizacija. Na bojanim crtežima i uklesanim reljefima uz životinje prikazuju se lovci sa strelicama a   u kasnijim razdobljima čak i konji te zaprege s kočijama.
Deve su očito kasnije uvedene nakon što se je, oko 200 godina prije Krista, ovo područje počelo pretvarati u pustinju. Možda će za koju tisuću godina netko pronaći crteže današnjih Toyota koje sve više zamjenjuju pustinjske lađe deve.

Noćimo na otvorenom a hranu nam pripremaju Tuarezi. Sve što nam treba u ovom bezvodnom kraju je na devama koje su još uvijek najpouzdanije prijevozno sredstvo. Pokazali su nam kako se peče kruh u ugrijanom pijesku. Drva za vatru su odnekud donijeli, zapalili vatru a žeravicu pomješali s pijeskom u kojeg su stavili pogaču. Na tome su skuhali čaj i to nam je bila uobičajena večera. Jedne večeri nas je uhvatila prava pustinjska oluja. Nebo se smracilo a pisjesak se kovitlao na sve strane. Ništa se nije vidjelo pa smo zaklo nasli između nekih stijena i čekali cijeli dan i noć. Nakon gorja Acacus deve smo usmjerili prema oazama Ubari gdje smo zanoćili pored slanog jezera koje izgleda kao s razglednica okruženo s vitkim palmama, samo da nije komaraca.

Na kraju smo stigli u Germu gdje smo unajmili terensk automobil kojim smo se prebacili do grada oaze Sabhe. Slučaj je htio da je grad pod znatnom policijskom kontrolom jer tu danas dolazi Libijski vođa Moamer Gadafi.

Tko voli pustinju jednom mora doći u Libiju jer tu su nepregledne pješčane ravnice, valovite dine, crne kamene pustinje i surovo ali vrlo slikovito gorje na čijim stijenama su crteži što otkrivaju povijest minulih civilizacija. Ja se nažalost s ekipom HRT-a moram vratiti. Sutra putujemo u Tripoli oko kojeg su ostaci fascinantnih rimskih gradova Sabrathe i Leptis Magne koji su nekoć bili trgovačka središta na putovima. Između Afrike i Europe.

sb