Stipe Božić osvaja Ama Dablam u Nepalu

Proslavljeni hrvatski alpinist Stipe Božić i njegov sin Joško biti će gosti slovenske ekspedicije, koju na planinu Ama Dablam (6856) metara vodi poznati slovenski alpinist Viki Grošelj. ekspedicija od osam članova, uključujući Božiće zaputila se danas prema Nepalu, gdje bi u subotu trebali započeti penjanje na vrlo tešku i zahtjevnu planinu.
– Sada je u Nepalu jesen, vrijeme nakon monsuma, što je najbolje doba za planinare. Ako sve bude uredu trebali bi se popeti na planinu za dvadesetak dana. okosnica ove ekspedicije su ljudi koji su se 1975. godine popeli na Makalu, što jeonda bio prvorazedan uspjeh. Uspon na Ama Dablam je vrlo tehnički težak i kompliciran – rekao je pred sami put Stipe Božić.
Inače, ovo je prvi put Stipi Božiću da ide u osvajanje ove planine.
I. Marković
Izvor : Slobodna Dalmacija

Stipe Bozic

Stipe Bozic: The most successful Croatian Himalayan climber, second European, after Messner, to climb the highest peak in the world, Mount Everest, twice. In 1979 he climbed to the summit of Mount Everest via the, never climbed before, west ridge, and all the way with his camera. The South face of Lhotse was a remarkable Slovenian ascent in 1981, which Stipe has also seen through his lens. He has recorded almost all of his 11 Himalayan expeditions. He stood with camera in hand on top of Everest (twice), on K2, Kangchenjunga and Manaslu. He climbed SEVEN SUMMITS the highest peaks on all 7 continents. With an international expedition he reached the North Pole on the skis. During expeditions he always is filming. In his films he always attempts to introduce all beauties and wilderness of remote mountains. He attempts to tell the people how we must to preserve such value.
Everesthistory.com

Opet u Himalaji – Jannu

Ovo je moj približno dvadeseti put u Hamalajama.
Ovaj put pratim Tomaža Humara na njegovom usponu kroz jednu od najizazovnijih
stijena svijeta. Riječ je o istočnoj stijeni Jannua čiji Istočni vrh je još neosvojen.
Stijenu su uglavnom, Slovenski penjači, od 1991. godine pokušali ispenjati 7 puta
ali nikome to nije pošlo za rukom. Već na pristupu Jannuu poginula su trojica
Slovenaca.
S pravom se može kazati kako je ova stijena Himalajski problem broj 1.
Moja uloga u ovoj ekspediciji bit će slična onoj pri Tomažovom usponu
južnom stijenom Dhaulagirija: Pomoći ću mu pri aklimatizaciji i pokušat ću napraviti
dobru filmsku priču o ovom usponu. Bit ću također, putem satelita i interneta povezan
s medijima koje ću izvješćivati o tijeku uspona.
Helikopterom smo 04.10. sletjeli u mjesto Tseram odakle smo yakovima opremu
prebacili do Ramzea. To je planina gdje domaćini pasu jakove i ovce. Odatle
smo s 30 nosača u 2 dana opremu prebacili na 5000 met. na ledenjak Yalung
koji je zapravo podnozje Kangchenjunge (treće po visini planine svijeta) i
Istočnog Jannua.
Medjutim kada se danas vrijeme popravilo vidjeli smo da su nam nosači tovare
donjeli prenisko, zato danas i sutra cijelu bazu, znaci svu oprenu, hranu i
šatore nosimo jedan kilometar blize Jannuu. Koliko vidimo stijena se
posljednjih godina, zbog promjena u snježnim padalinama, izmjenila i to na
slabije. Ja sam je prvi put vidio 1991. kada sam se s Slovenskom
ekspedicijom penjao na Kangchenjungu. Sada mi se čini mnogo opasnija.
Uglavnom sutra slijedi preseljenje. Zatim aklimatizacija na jednom od
okolnih vrhova i naravno studiranje prave crte uspona.
Jucer je konačno postavljen bazni tabor.
Iamli smo i posvećenje (Puja), koje je vodio jedan lama koji je ovuda
prolazio prema Indiijskom baznom logoru pod Kangchenjungom. Inače Indijci su
se prekjučer poeli na Kangchenjungu 8586 m. Na vrhu je bilo Indijaca inače
članova Indijske Vojne ekspedicije.
Puja ili posvećenje je važan događaj svake ekspedicije. Prema lokalnim
Budističkim vjerovanjima svatko tko uđe u carstvo bogova koji stanuju na
himalajskim vrhovima mora se pomoliti kako bi dobio milost bogova. Jannu ili
Kumbakarna (Spavajuća Boginja) jedan je od najsvetijih himalajskih vrhova
zato smo s zanimanjem pratili obred Puja. Domaćini Šerpe su najprije
sagradili mali Chorten (oltar) od kojeg su u četiri pravca razvili mnoštvo
raznobojnij molitvenih zastavica. Na svakoj od zastavica je ispisana molitva
koju raznosi vjetra lepršajući je. U sredini Chortena se pali mirisno lišće
a dim koji se iz toga diže Bogu je ugodan. Oko Chortena se stavi razne hrane
i pića koje ima ulogu žrtvovanja. Pri kraju molitve svi bacamo zrnca riže u
zrak kao dar Bogovima. Na kraju se svi goste hranom i pićem koja je tom
prilikom bila posvećena.
Nakon Puje krerće s Tomažem prema lijevom dijelu Jannua. Cilj nam je
istražiti put za povratak. Svaki iskusni penjač će posvetiti veliku pažnju
povratku. Prelazimo Yalung ledenjak i dolazimo pod 300 metara okomitu
stijenu koja nudi najsigurniji silaz a možda i pristup Istočnom Jannu.
Naš kuhar Yagat nas prati do ulaza u stijenu. Tomaž pronalazi put
vertikalnim granitnim pločama čije su pukotine obrasle travom. Jedini način
penjanja tim klizavim strminama je uz pomoć cepina. Pri kraju dana, nakon
vrlo neizvjesnog i napornog penjanja uspjeli smo se popeti na rub stijene i
fiksirati užad koja će nam olakšati ponovno istraživanje pristupa i silaza.
Pozdrav iz baznog logora pod Spavajućom Boginjom.
Više na stranicama www.humar.com

SB

Mount Everest

Mount Everest 15. svibnja 1979

USPJEH

Bio je to najsretniji trenutak u mom životu.

Sve se u mom srcu promjenilo, osjećao sam se izaslanik svih mojih prijatelja i ostalih stanovnika Zemlje koji su ikad sanjali o vrhu Svijeta. Ovdje čovjek rijetko pobjeđuje a nerjetko umire.
Mislim da penjač mora imati malo ludosti za ovakve izazove, ali ne smiju dozvoliti da ih ta ludost previše obuzme i ubije.
Bože, kako sam sretan što živim!

TRAGEDIJA
16.svibnja 1979. Sjedili smo na uskoj zaleđenoj polici u kuloaru Hornbein na sjeverozapadnoj strani Mount Everesta najviše planine na svijetu, na visini 8300 metara. Bila je noć, a s Tibeta je puhao snažan vjetar. Moj prijatelj Šerpa Ang Phu neprestano je mrmljao budističku mantru. Odjednom, usred noći, izustio je kako ćemo svi umrijeti na planini.
Nakon što sam se sa Slovencem Stanom Belakom i Nepalcem Ang Phuom uspio popeti dotad neispenjanim Zapadnim grebenom na najvišu planinu svijeta, Mount Everest, visok 8848 metara istoga dana nije nam pošlo za rukom spustiti se do nekog sigurnog logora pa smo morali zanoćiti u stijeni bez opreme za spavanje.
Nakon, mnogi smatraju čudom, preživljene noći nastavili smo spuštanje prema logoru IV.
Kad smo se domogli lakšeg terena i kad je izgledalo da smo na sigurnom, iznenada se okliznuo Ang Phu te pao 2000 metara niže na ledenjak Rongbuk u Tibetu. Bio je to šok u kojem sam prvi put uz trijumf spoznao i gorčinu tragedije.
Stipe B.

Djevičanski vrh Phari Lapča

“Uspinjemo se iz Pakhdinga prema Namče Bazaru, glavnom mjestu u dolini Khumbu, kuda se stiže do podnožja najviše planine na svijetu. S jednog grebena ugledah Čomolungmu, Majku božicu Zemlje, Planinu koju ptica preletjeti ne može. Član sam međunarodne ekspedicije koja se namjerava popeti na djevičanski, 6017 metara visoki vrh Phari Lapča kojeg su nepalske vlasti upravo otvorile za uspone. U ekspediciji ima i Japanaca, Brazilaca, Rumunja i Rusa, sveukupno nas 25, a hranu i opremu do baznog logora iznad sela Mačherma nosi 45 nosača iz plemena Gurunga i Raja.

Stižemo do seoca Mačherma, koje se nalazi na 4410 metara nadmorske visine. Ovdje je 1974. godine viđen snježni čovjek – jeti. Prema svjedočenju očevidaca jeti je blizu Mačherma ubio 3 jaka, himalajska goveda, i napao jednu ženu, što je bilo izazvalo paniku među šerpama iz Khumbua. Jakovi su vjerojatno najuniverzalnije životinje na svijetu. Jak može nositi tovare po gotovo svim planinskim stazama, njegovo meso je slasno, mlijeko je također dobro, a sir vrlo ukusan i hranjiv, od njegove dlake plete se odjeća, a od rogova i papaka izrađuju ukrasi. Ima samo jednu manu, ne može živjeti ispod nadmorske visine od 4000 metara.

Odlučeno je da prema vrhu krenu hrvatski, slovenski, nepalski i ruski alpinisti. Ovaj vrh, kao i većina himalajskih gorostasa, nije nimalo lak, i trebalo je upotrijebiti svu vještinu stečenu na ranijim visokogorskim pohodima kako bismo se kretali željenom brzinom. Vrijeme nas nije mazilo, gusti oblaci iz doline dizali su se naglo i skrivali pogled na gornje dijelove planine. Počeo je padati i snijeg, ali vjetar nije bio prejak pa smo nastavili po vrlo strmom, kao nož oštrom, zaleđenom grebenu. Konačno zabadam šiljke svojih dereza na sami vrh vrlo strmog himalajskog stošca na kojeg prije nas nitko nikada nije ugazio. Sretan sam. Zahvaća me euforija prvopristupnika, ali ubrzo spoznajem da moram biti vrlo oprezan, jer ovaj naš uspon na vrh samo je pola puta, a put prema dolje mnogo je opasniji. Uz mene su na vrhu moj sin Joško, zatim Vladimir Mesarić, Slovenci Viki Grošelj i Rafko Vodišek te Šerpa Wongchook. Uskoro na vrh stižu i Rusi; Isrofil Ašurli, Vladimir Šatajev i Valentin Grakovič, zatim i Nepalci Pramod Šrestha, Dineš Devkota i Siddhartha Lama. Uskoro moramo silaziti, jer po vjerovanjima Šerpa vrhovi su Himalaja rezervirani samo za bogove. Rumunjima sutradan vrijeme nije bilo naklonjeno, vratili su se s pola puta prema vrhu. Japanci nisu ni pokušali, ali brazilski se penjački par (Marcelo Rey Belo i Juliana N. Bechara Belo) ipak domogao vrha.

27. svibanja letimo malim avionom iz podnožja Himalaja u Kathmandu, glavni grad Kraljevine Nepal. Začuđujuće, u našu je čast, zbog uspona na dotad neosvojeni vrh, priređen veliki doček. Prema starom običaju posipali su nas cvjetnim prahom i objesili nam vijence cvijeća oko vrata.”
Stipe Božić
23.01.’04 Izvor : National Geographic
National Geographic

NATIONAL GEOGRAPHIC

National Geographic na hrvatskom objavio je članak o usponu na dotad neosvojeni himalajski vrh:

2003. bila je posebna godina  za sve alpiniste svijeta – obilježena je 50. obljetnica osvajanja najviše planine na svijetu. U čast te obljetnice Nepalci su skinuli zabranu penjanja na neke dosad neosvojene svete vrhove – Machermo, Phari Lapcha i Kjazo Ri. Naš proslavljeni alpinist i vrsni fotograf Stipe Božić vodio je ekspediciju koja se prva u povijesti uspela na djevičanski vrh Phari Lapča. Stipinim objektivom i perom pratimo taj povijesni uspon i tako poput prvih ljudi na tome vrhu, gledamo djevičanske prizore svete planine

Izvor : NG

http://www.nationalgeographic.com.hr/default.asp?ru=103&gl=200401230000007&sid=&jezik=1